Subota 14.10.06.
Evo da vam stavim neke slikice od subote, nisu baš neš ispale jer je bio mrak u San Anoniu, al svejedno... pusa svima
Ivan i ja čekamo vlak u Sesvetama***
Ivan <3
Mmmm... kiss***
Max i Marina***
Me and my Bitch... sorrry, my love...hehe***
Time of my life...
Tako sam sretna ovih dana, osjećam se dobro i sve mi ide od ruke. Mislim da je napokon došlo moje vrijeme, mislim da sam i zaslužila. Pokušavala sam pronaći razlog, osobu ili bar viziju nečega šo će me usrećitit i vjerujte mi da je bilo teško. Dosta mi je više plakanja i zatvaranja u sobu, skidanja depresivnih pjesmica s neta i razgovora s frendicama prek telefona dugo u noć. Ponekad mislim da se sreća stvarno nađe baš onda kada ju najmanje tražimo, baš onda kada se totalno uvućemo u depresivnu monotoniju i nada za nećim boljim počne blijediti, baš kao uspomena, koja je uvijek tu, koje se sjećamo a nema više šanse da bude ponovo ostvarena. Dugo nisam pisala, dugo nisam sama sa sobom mislila o nekim stvarima, zapravo, uopće nije bilo potrebno. Spontano je najbolje i baš se to meni dogodilo. Sa svom zbrkom u glavi i najmanjom nadom u bolje sutra, nešto u meni pokrenulo je sve i dalo mi želju za ponovnim životom... Neznam kako bih se izjasnila, a još manje kako bih vam opisala taj osijećaj. No nije ni važno. Ja sam sada sretna i osjećam se posebno, a razlog je ON!
Opet sama...ovaj put na duže...
Šmrc...šmrc... izgubila sam malog, ništa više nije isto. Sve sam uložila u tu vezu i nadala se da će uspijeti. Ali zašto? Mi nismo bili spremni... Ne želim više ulaziti u ništa, ni truditi se oko nečega, jednostavno nema smisla, svi kad tad tu osobu izgubimo...
Jučer ujutro sam imala debatu, sastanak je bio oko 10 u aninom uredu, pa onda u Višeslavu. Nova sam u svemu tome, pa će mi trebat vremena da sve naučim. Al poznam se pa brijem da nebu puno problema. Navećer sam izašla van u Paradiso s frendom iz kvarta- Vladom. Došli smo u kraljevac oko pola 9 i zbuksali se na separee. Nisam ni pošteno sjela i već je došo konobar po našu naruđbu... Digla sam glavu i ostala bez zraka. Da, bio je to moj ''konobar'', onaj isti dečko koji je pobjegao iz Tuzle i došao tu u potragu za boljim životom...bio je to onaj isti dečko koji je radio u Antoniu i već prvi dan na poslu upoznao mene...bio je to dečko kojem sam nešto značila i onaj za kojeg sam mislila da se vratio u Bosnu.
Samo sam se nasmijala i pozdravila ga, bio je zbunjen, pitao me šta radim tu? Jel izlazim još u Antonio? Sva sam ta pitanja ja njemu mogla postaviti...
Zvonio je mobitel, jedva sam ga čula od glasne zike..ono zove Nina veli da dođem po nju, da je ispred lokala i da je ''marići'' neće pustit...Ja prvo pošaljem Vladu koji ima 18 god. i ne puste ih i dalje...Zatim zamolim ''konobara'' da ih uvede i opet niš...totalno sjebano. Vani se već počela skupljat maloljetna ekipa i nikog ne pušatju. Vani je bilo više ljudi nego unutra. Meni i Vladi bilo glupo pa izašli i mi van. Kad ono tamo pola ekipe iz kraljevca i još pun kurac poznatih. Da bio je i Josip, moj rukometaš... i pobjedili su na tekmi u subotu, on je dao 9 golova.. hehe...
I tako, Nina je pizdila kaj nemremo uć, i ja sam pizdila na Vladu da kaj smo izašli... jebi ga, svi bjesni vratili smo se u kvart, tamo napili ko pošteni ljudi i onda pomalo domeka...pusa svima
Vikend za pamćenje!!!
Joj pa mogla bi se i ja malo javit i sa vama podjelit svoju sreću. Naime ja sam ponovo zaljubljena, ponovo se osijećam potpuno i to zbog dečka kojeg obožavam. Zajedno smo već tjedan dana i tako mi je lijepo s njim da želim da nikad ne ode. Ide samnom u školu i zove se Ivan. Takvu osobu još nisam upoznala. Odjednom sam zavoljela školu i nije mi teško više se dizat rano i penjat po jebenom strossu....i sve to zbog njega. 
Moram vam ispričat i doživljaje od vikenda. U subotu sam se digla rano i već sam oko 8 bila na kavi kod Stef. Tamo nismo ostale dugo i onda u pohode kod Koke. Išle smo ju tješit jer je ona nažalost prekinula sa svojim dečkom Damjanom nakon godinu i pol. Tak mi ju je bilo žao gledat kak plače...bed. Oko 9 smo već bile kod MIOC-a i tražile smo knjige. Mogu se pohvalit da sam našla sve koje sam tražila. Ljudi su mi spuštali malo cijene, neki likovi čak i nabacivali. A jebi ga, sve je to za ljude....sve u svemu jebeno je bilo....
Navećer smo ja i Stef odlučile da idemo u Močvaru, bio je neki reggee party. Našli smo se na trgu, došle su još neke ekipe i krenuli smo na bus do pothodnika... Do tam nam je trebalo 2 sata jer je većina bila pijana a još smo i stajali i cugali 
... Bili smo i ispod Savskog mosta, al doslovno...pogled je jeben i zvukovi automobila i tramvaja iznad glave slede ti krv u žilama...nabrijano, Meni je oko 11 došla poruka od Ivana da se nađemo na Šalati, a ja ni pet ni šest nego ostvila sve i otišla se nać s njim. Oni su otišli u Močvaru a ja pehaka do Draškovićeve. Ajme kad sam ga vidjela, neznam kad sam se zadnji put tak osjećala...to je nešto savršeno, bolje od ičega i nebi to mjenjala s nikim. Došla je i njegova ekipa i lagano smo se krenuli probijat do Papaye. Stajali smo valjd pol sata ispred, tak je sve sporo išlo...koma... Njegovi frendovi su ušli, a nama je dopizdilo i odjednom smo se našli na teniskim terenima. Nikad neću zaboravit tu većer, bio je tako dobar i nježan prema meni...ležali smo zagrljeni, zagreb je već polako tonuo u san a ja i on, ko sami na svijetu, tresli smo se od hladnoće...Meni je dao svoju jaknu da mi nebude hladno a on je bio u kratkim rukavima. A slatko moje 
... Bilo je predivno i nadam se da ćemo to što prije ponovit. Kasnije smo se vratili u civilizaciju i sjeli smo u Boing na cugu...ajme meni koliko je poznate ekipe prošlo, za poludit...Oko 2, pola 3 nismo više mogli izdržat pa smo krenuli prema doma. Prvi put u životu da sam noćni bas čekala samo 10 minuta 
...to se zove sreća. Kad sam sigla na kvart, točno na stanici me čeko Milky pa smo se pobrali do Stef... Nakon glupih horror filmova, zajebancije, pričanja događaja i triježnjenja, obadvoje smo prespavali tamo. Naravno ja sam dobila krevet a on kauč...hehehehehe...
I tak, sad me sve boli, spava mi se i ne osjećam noge... neznam kak ću preživjet danas, a pogotovo kad se sjetim da mi je škola sutra ujutro...ajoj...ma bum ja sve stigla...
Malo na engleskom....
"Dear heart,
i met a boy today. Prepare to shatter"
HA! thats so fucking true! i think i have a problem. I get to attatched WAY to quickly and thats mostly when the feelings are never returned. but when they are returned before i know how i feel, it confuses me and i dont understand until its to late. And one thing that pisses me off is people saying "Well if you dont go for it you wont know, you need to try things if you dont you'll go no where" Well get this fucking straight as i have said MANY times BE-FUCKING-FORE!!!!! I have tried in my own pathetic attemts and it has ALL ended in fucking pain and i will not let myself go through it again. Yeah if i try it may end up good, but i dont know that and i'm NOT-FUCKING-READY to put myself on the fucking line again! the next time i am hurt like that i know it wont be good, i cant stand it. Every time a peice of me shatters and i can't get that peice back, soon i'm going to run out of peices and then i'm going to be an empty fucking shell so fuck it and fuck you!!! stop telling me what to do and how to do things. I know good and fucking well you dont mean be the way i see it and your only trying to help, but i cant stand being told what to do about it when i am unbelieveably scared to put myself out there. It hurts just to think about doing it. As much as i long for a relationship i am afraid of them because i dont want to hurt others and i surely dont want to get hurt.
Ja sam dobro...
''Budi kao izvor što se prelijeva, a ne bunar u kojem stoji uvijek ista voda!''
Uvijek sam mislila da je zapravo u krivu: opasno je prelijevati se, jer tako možemo preplaviti tlo gdje žive nama dragi ljudi, potopiti ih svojom ljubavlju i zanosom. Tako sam cijeli život pokušavala biti bunarom, nikada ne prekoračivši granicu svojih unutarnjih, nevidljivih zidova. A onda sam, nikad neću znati zašto, počela paiti od sindroma panike. Pretvorila sam se baš u ono što sam se toliko trudila izbjeći: u vrelo koje se izlilo i poplavilo sve oko mene.
Zašto mi se to događa? Što nije u redu? Najviše se bojim toga što nije prvi puta... i bojim se rutine. One grozne stvari u koju se kad tad svatko uvuće. Sada sa sigurnošću mogu reći da mi baš to fali. Postala sam hrabrija i suočila sam se sa tim strahom, kao da ga želim ponovo. Kao da želim sebi nanjeti bol koju sam prije nanosila drugima...koju sam nanjela njemu. To mi je bilo veliko i lijepo iskustvo, ali kako se ljudi mjenjaju i ja sada krećem u potragu za pustolovinom. Znam koliko to ograničenja donosi, ali potrudit ću se. Ne zbog nikoga, nego zbog sebe. Želim ponovo ući u tu surovu rutinu. Želim se voziti tramvajem, želim kupovat pljuge u prolazu, želim izlazit gdje god znam, nalazit se sa svojim kokama na trač partyjima, želim imati dečke samo za jednu noć....ma sve. Želim hodati ulicama ove suvajverske Dubrave, stajati na kiši....želim vikati na sav glas da sam dobro, da mi ništa ne fali, da sam sretna. I samo još želim da svi to znaju... Matea je prešla preko svega i nastavit će živjeti kako je prije živjela a sad već polako zaboravila... no naučit će...
Summer...ah
Jučer sam se evo vratila iz Daruvara. Za mene je ljeto gotovo, još je samo par tjedana do škole i novih pobjeda a za mene i poraza. Ljeto je bilo sjebano i to sam znala od samog početka kad me zadesio popravni. U Bakru je bilo super, sve dok nisam kupila jednu knijgu. Zove se ''Dobar dan, tugo'' i ta knjiga kao da je mene pozdravila. O ružnim stvarima neću pričat, odlučila sam tako. Oni najbliži ih znaju i to mi je dovoljno. Mogu samo reći da mi svako ljeto kompletno promjeni život, tako da svake jeseni okrećem novu stranicu u životu. Ili nešto dobim ili izgubim i tako moram živjeti. Samo je ovaj put fora da neznam kako dalje. Sada mi netreba pomoć, neću je ni tražit, sve ću odgovore naći u sebi i samo će mi tako biti bolje. Ne želim okrivljavat nikog, niti sudit nekim događajima. Kao i uvijek sama sam sve sjebala, ali ovaj su put poslijedice grozne. Voljela sam sebično, voljela sam ljubomorno i neumorivo. Voljela sam kao žena ali i kao dijete, voljela sam iskreno i nezamislivo. Ali još uvijek volim i znam da je to ono pravo. Bojim se, ovaj put nije lako...Borim se jer znam da nije sve kao prije. Moram zabooravit, ostavit samo sjećanja, uspomene... Teško je jer sve podsjeća na njega...previše je toga bilo.. moram bit jaka i moram krenut dalje, makar bez njega, bez onoga što mi je u životu predstavljao, šta smo mi predstavljali, a izgledalo je vječno...
''Tražila sam lijepu riječ,
On mi ju je rekao....
Tražila sam pravi put,
On mi ga je pokazao...
Ušao je u moj svijet i
Od tada sam počela živjeti!
Više nisam ista i
On je razlog zbog kojeg se mjenjam!
Rezala sam žile,
Više nema svrhe!
Rane na ruci su prošle
Samo je jedno ime urezano u srce...''
Debeli volim te
Crazy Saturday Night
Hehe...kako mene tlači ovo vrijeme, nek se više odlući jer će bit sunce il će puhat... jučer me opet zajebalo jer je počelo puhat a ja obukla minjak za van...a di je baš mene našlo...ja ni pet ni šest, nego llijepo doma i presvlačenje..Sva sreća bila sam sama, starci su cijeli dan zujali po gradu, a buraz vani sa ekipom, a ja ''jadna'' bila sama doma...Nabila muziku i boli me k*... Sve je bilo ok dok nisam skužila da mi neko zuji po stanu...ja već misla provala, a ono suseda uletila i traži neš. Malo je bilo i fajta al sve smo riješile uz jednu kavicu i njene prosto-perverzne viceve...a jebi ga, šta godine rade ljudima...I tak di sam stala? Aha, vratila se doma, presvukla ( u ništa duže i zatvorenije..hehe ) i našla se oko 8 s Novačićem na zidiću kod škole. I sad kam ćemo, uputili se mi do Konga ( terasa je bila krcata pa samo otišli unutra ). Bože moj dragi, majke mi moje, nisam ga se mogla riješit, on počeo plazit po meni, da zašto imam dečka i uobićajene šprehe, ja samo vrtila očima... Baš u pravo vrijeme počeo zvonit mob.Ja si brijem ko me sad treba? Vidim kućni, dalje 2046...jebote od kud je to, znam da je negdje okolica Kraljevca. Ja se javim a ono moj Branko, došo iz Bakra malo doma i ja se otišla nać s njim..yuhu...al ovaj me moro pratit do stanice...pa ja ću popizdit...I tak dođem ja u Kraljevac kod pošte oko pol 11 isad ti dočekaj njega...al ovaj put bio je brz...Nije nam se dalo u Paradiso, pa smo otišli u Mayanu na cugu...tam je bila ekipa iz Kraljevca i tak...Poslije smo se još đirali, a onda me otpratio do zadnjeg basa...tako sam se smrzla, užas! I da naravno, nebi moja subota prošla da me opet neki pijanac nije napo u tramu 11...e kud uvijek na mene, jebo ih pas...Al bilo je super, Branko je legenda!!!! NEK SE ZNA!!!!
Danas ja opet cijeli dan u Kraljevcu, opet s njim na kafi, malo do bake jest, i sad sam došla doma... najrađe bi sad legla i prespavala ljetni san....umorna sam jako...pusica
PORUKA: pazite kak se oblačite dok kroz Dubravu šetate i dršte se nekog a ne sami (bar vrijedi za cure)! Jebi ga...ja sam to morala doživjet....pozdrav
******
Evo dragi moji, ja vam pišem iz Kraljevca. Dosta mi je više ove dubrave i retkovca, otišla sam malo živjet. Starci mi nedaju mira iz dana u dan, stalno me tlače i nisam više mogla. Ostat ću tu par dana dok mi ne dosadi. Inače, sve ostalo je u redu, malo mi fali ekipa pa sam jučer bila s njima vani u Bacardiju. Poslije me frend odbacio do doma. Još sam tjedan dana i idem na more. Nadam se da ću se tamo odmoriti od svega... bar od određenih dečki koji mi nedaju mira i cura koje me gledaju s prijezirom. A tak sam lijepo mogla radit i skrpat neke pare, al uvijek mi sve škola mora sjebat....bed... sad sam bila s ekipom iz osnovne i zvali su me sutra na neki tulum u Čučerje...Ajme koji kurac ću tamo... još do dubrave mogu doć, al do kraljvca???? NE BI IŠLO.... al poznam se pa možda i odem. Ak to propadne ostaje mi stari dobri Paradiso- trebala bi ić sa Marinom...nismo se dugo vidle. A to je moja mala slatkica. Toliko mi toga trenutno fali, mogla bi nabrajat do sutra:
- Sasha- daleko je od mene, trebam ga tu, previše ga volim
- Stefi-provodi se u Londonu a mene je ostavila da čamim tu
- Starci-da se bar vrati sve na staro i da me pozovu doma
- Ekipa s mora- sve ih želim vidjet i jedva čekam da odem dolje
- Fali mi svakodnevna zajebancija u prolazu na trgu di kupujem pljuge
- Možda mi i škola fali, bar je bilo neke akcije a ne ovog kurca
- Josip
- Mario
Joj zakaj mi se to događa, a jebi ga, sama sam tak htjela...sad ću trpit, još bar tjedan dana i onda me boli za sve...veliki pozdrav od mene za sad...kiss
Judge day...
Sutra 10:30h, sudnji dan za moje ljeto, joj ak ne prođem, ništa od mora, ništa od Daruvara, mogu se samo lagano pokopat... Al opet teško je vjerovat da ću proć, kuja me mrzi, a nemogu razmišljat optimistično, nikad to nisam bila, previše se teškog događalo u mom kratkom životu, uspjela sam sve, neznam ni sama kak...čudno je sve to... Noćima nisam sanjala ni spavala, sve je bilo ravno, a izlaza nigdje...Upropastio mi je sve što sam voljela i čemu sam se nadala, ubio je želju za životom u meni...sada samo gledam na to iz budućnosti... boli me i danas, rane su još uvijek tu, one na koži još nisu zacjeljele...Stalno se pitam čime sam to zaslužila i zašto sam morala proći kroz život s praznim osjećajem u duši i strahom od svega...Drago mi je jedino što sam naučila komu mogu vjerovati i na koga mogu računati, postala sam ono što sam oduvijek sanjala, htjela, nadala se...ljudi još na meni to ne vide, treba će vremena da se sve vrati na ono što je bilo, trudim se, ali teško je... Ipak, samo želim da sve ostane kak je sada, ništa mi ne fali i ljudi koje volim su uz mene...Njega ću zaboraviti teško, a bol koju mi je nanio i sudove koje sam posjetila još teže...
Aj sad malo veselije: Sutra ću dat sve od sebe, ak prođem slijedi fešta navećer, onda planovi za ljeto i daruvar...hehe...jedva čekam...
E da moram spomenut i ovu subotu, bilo je jebeno, nadmašila sam samu sebe, he, tak su bar moje koke rekle, a njima se mora vjerovat...upoznala sam super ljude i izazvala pomutnje zbog kojih ( bar ja mislim) nisam bila kriva...al jebi ga sve je završilo dobro...
Mislite sutra na mene...pozdrav
Morje...hehe
Eto i ja se jučer vratila s mora. Je da sam bila samo 3 dana al bilo je jebeno. Vidla sam kumče Kate i svu ekipu koju sam trebala. Bilo je tako prokleto vruće da sam jedva dočekala da se hitim u more. Bila sam navećer i vani, al ne predugo jer sam morala učit zbog jebenog popravnog...al sve u svemu, jedva čekam da odem dolje na pravi odmor i ovim putem pozdravljam sve...evo i nekoliko slikica 
Ivana i Kate
Kate i ja u Volceri
Mare i Ivana
Me, Myself and I
Fak
Obećala sam sebi jednom davno da se nikada u životu neću živcirat zbog škole i ocijena, a kamoli profesora....sad trenutno proživljavam to zbog popravnog i shvatila sam da obećanja niš ne vrijede. Tak sam bila sretna da škola više svrši i da mogu van i onda me sjebe kuja iz fizike...Al nije se niš bitno promjenilo...i dalje idem svaki dan van.. U petak sam bila s Ninom u Paradisu i oko 11 me zvao Mario pa sam otišla s njim... Bilo mi je fakat lijepo samo kaj sam pažljivo prevađala svaku njegovu riječ... naravno pol toga je brijo na njemačkom.. Čak mi je reko da nemre bez mene i pozvo me u 8mj. kod njega u Austiju...al ne želim ić...netrba mi još jedan zajeb što se dečkiju tiće...Imam ja svog malog kojeg volim više od ičeg na svijetu... Za vikend sam bila u Daruvaru, bilo je okršaja sa Sashom al sve smo riješili...hehe...Sad sam se vratila s kave i tak sam umorna...ide mi se na more, oću vidjet sve i kupat se malo, a ne trpit više u ovom suvajverskom zgb-u... Jučer navećer sam tulila cijelu noć, nisam mogla spavat. Sam da odjebem ovaj popravni i da se mogu vidjet što prije sa sashom...pusa svima
Game Over
Još samo sutra, još samo da izdržim taj prokleti dan i saznam jer idem na popravni iz fizike...ako idem svijet mi propada i neznam kaj ću sa sobom...al jebi ga već sam se pripremila na najgore...Dosta mi je više škole i jednog dečka koji me maltretira iz dana u dan, dira i napastuje...ali naravno niko mu nemre niš jer je njegov tatica jedan od važnih ljudi u ovoj državi...jebem mu mater... I tako...evo malo dobrih vijesti. Sutra mi dolazi Mario i jedva čekam da ga vidim. Starcima sam rekla da me ne očekuju doma ovih par dana kad je on tu. Nisam mogla vjerovat al užasno mi je falio...u petak je Paradiso naš..hehe
U subotu (vjerovatno) idem u Daruvar i tak sam nabrijana radi toga.. Sashu nisam vidla pun kurac i još tolko...joj al ak me ova kuja iz fizike sjebe, prosut ću joj mozak po Strossu...na krivu se ona namjerila...ma neće valjda...imam zadnju nadu ak to kaj pomaže...I tak... Kad se vratim iz Daruvara bježim s M* u Schladming...pusa
Can't handle it any more...
Stresan dan...eh kad fizika i matematika nebi postojale, život bi bio lakši...danas sam pisala test iz oba predmeta...koma...Mislim da je 3 kave za danas bilo i previše...ujutro mi se prvi sat nije dalo u školu, pa sam otišla u Tolkien, a tam je već bila cijela postava... svi uobičajeni kojima se nikad neda u školu...malo smo se prisjećali starih vremena, Budimpešte i Italije...
Poslije škole, bili smo u Zvuku, a kasnije još sa starom na kafu... E nemate pojma kak mi fali Mario, jedva čekam da dođe...opet mi se javio...zato ću odgodit i more za jedan vikend...Ja i Stef smo bili na otvorenju Konga al nije niš posebno, sve neka starija ekipa i zika nije za nas iako je super uređeno... Sa starcima nemam mira, toliko problema i svađa, a i Nina je sve više vremena s Krešom i nemam se nikome za izjadat... a tolko me toga mući i tolko toga želim razjasnit sama sa sobom...neznam kaj mi se događa al dolazi ljeto i moram se pomirit s time da ću vidit Zorana...glavnu noćnu moru koja mi se još i danas javlja... htjela bi u Daruvar i vidjet Sashu..nemogu bez njega, toliko ga volim...neznam zašto me ne razumije i sve krivo shvaća...neznam više kak da se postavim i kak da mu objasnim....
Crazy Weekend
Prošao je još jedan buran vikend al vjerujte mi ovaj je bio naporniji od svih prethodnih...Subotu cijeli dan proveli smo u restoranu zbog burazove krizme..bilo je predobro samo sam malo previše pojela i popila, al još uvijek bilo je dovoljno snage da proslavim svoj 17. rođendan s curama... Oko 8 sve su došle kod mene, spičkale smo se i krenule u Pardiso u Sesvetski Kraljevec...Imali smo puno sreće jer su redari došli 5 minuta posije nas pa nas nije niko jebo zbog godina... Piva za pivom, cuga za cugom i za par sati sve smo bile zgažene.. Plesale smo, pjevale a zajebancija je bila najbolja... tak sam se neugodno osjećala jer su svi likovi gledali u nas i prilazili bez beda... No mi smo gledale dečke samo s jednog stola i naravno ja sam bila najhrabrija pa sam došla do njih.. upoznali smo se i pričali dugo, sve dok nisam shvatila da je jedan od njih stranac... Dečok se zove Mario i iz Austrije je, a tu dolazi svaki vikend... Bilo mi je ludo s njima. Kasnije su sjeli za naš stol i upoznali su se s mojim Kokama...iako ih se one dan poslije nisu ni sjećale...od cuge su ostale samo rupe u pamćenju..hehe! Već sljedeći dan, ja i Nina smo se našli s njima na kavi i bilo je baš dobro...
Al najveće iznenađenje bilo je u ponedeljak (na moj pravi rođendan) kada je Mario došo pred moju školu. Kad sam ga vidla ispred nisam mogla vjerovat... Sva zbunjena pitam ga kaj on tu radi i dobim oovakav odgovor: '' Došo sam ti čestitat rođendan i vidjet te zadnji put jer se sutra vraćam u Austriju''. Isuse bože, nisam znala kaj da radim... preveliko iznenađenje...
Danas poslije škole bili smo u KKZ-u na kavi...mi cure iz razreda i došla je i Stefi... maloprije sam došla doma i čekala me Mariova poruka...''Ich kann nicht mehr ohne dich... dolazim u zg idući četvrtak...pusa!'' I to je još jedan dan u mom pomalo nepredvidivom životu...pozdrav
Return...
Evo i mene...napokon...evo ljudi sad mi se neda puno pisat...samo ću vam stavit sliku od Dugog - konobara iz San Antonia...meni je prezgodan a na vama je da komentirate...pusa
Life is a bitch...
Ajde da se i ja malo javim...evo u životu je sve super...dobre ocijene al ludnica u školi još traje...ajoj kad će više to ljeto... Moram se malo i pohvalit bila sam jučer i prekjučer s Diksom iz SK na kafi...ludnica...zajebancije nikad dosta...hehe I da, bivši mi se javio...do prije par mjeseci nije htio čut za mene a sad me kao zove na kavu...čudno mi je sve to... Sutra ću vjerojatno ić u Boogaloo na Doorse...frendica me fuka pa bi trebala otić... Tak sam u kurcu ovih dana, moj mali je bolestan a mene to ubija brijem više od njega...toliko ga volim...nisam vjerovala nikad i nikome da jedna osoba može okrenut tvoj život...sad sam se uvjerila i znam da će to ostati još dugo...pusa
Život je težak
Koliko posla, koliko učenja, koliko obaveza... pa ljudi moji ja ću poludit. Evo prije 2 dana bili smo na nekom koncertu u Lisinskom i bilo je fakat dobro...mrzim klasiku i te brije al mi smo se sredili, za koncertom zajebavali i dobili 5 iz glazbenog. Koncert je završio oko 11h i onda smo otišli do Đure na Trešnjevku...pojeli smo mu sve u kući...hehe... Ja planiram u iduća 2 mj. otić na 3 koncreta, Stonse, Misfits i na Ricinus (demo bend- frendovi od Mije dobili gažu u domu sportova)... za koncerte bi trebala skrpat 700kn al neznam kak pošto sam zvissila što se posla u 6. mj. tiče... Danas sam napokon bila do Zvuka s Mijom... e kako smo se napričale , a bome i zajebancija je pala... ipak nakon napornog dana mislim da smo zaslužile kavu... Još jedna stvar... neki maturant iz privatne s plavim očima, snima me već 2 tjedna...tak mi je bed i zato od sada pa nadalje izbjegavam pljugu ispred škole...to bi bilo to...
P.S.- veliki pozdrav simpa teti iz ''pljuga prolaza''koja mi uljepša dan ma kako zajeban bio i jednom dečku iz trama 4... ćao
Today
Hi people... mrzim školu ujutro, najrađe bi prespavala cijeli dan, al jebi ga, svi znamo kaj se mora...danas sam skupljala pare za koncert iz glazbenog na koji idem sam zato kaj bum dobila 5...ionak mi iz glazbenog ocijene nisu bajne! U razredu je bilo šprehe u vezi zadnjeg dana škole i vikendice na koju ćemo se ić izbit...svađali smo se ko bu išel i kolko bumo para nosili...mi smo inače ''jako složan'' razred...Mi babe, poslije smo otišle u Tkalču u neki Giordani na kafu i tamo smo se sve dogovorile...Valjda bu ispalo dobro.. Uglavnom, ja, Nina, Mia, Bobo i Matea ispričale smo se skoro za cijeli tjedan, ipak sjedile smo 2 sata i iskomentirale svakog tko je prošo...poslije je došo i Haba i bila je ludnica...Al naravno svako dobro za neko zlo, doletio nam do stola lokalni pijanac, tzv. Manuela ča,ča,ča... lik pjeva po cijelom gradu, slaže rime, i svaku lajnu završi tom riječi manuela ča,ča,ča...koma... Reko mi je da će me ubit dok budem mrtva i tak još neke fore....malo me čopila panika makar znam da se zajebava i da je pod gasom... Otišao je nakon 10 min i počastio nas s pjesmom: ''Nikad ti nebi pičku lizo, jer ona je kraj šupka blizo..'' Ma jebeno, uljepšaj mi dan... i tak...e da i bila sam s Ivanom u nedelju vani i opet smo se posvađali...užas...više neznam kaj da radim s njim...
Ivane daj me shvati bar jednom u životu i prihvati situaciju u kojoj sam trenutačno... vojim te...
Zvisss
Evo mene opet, niš važno se nije dogodilo samo neka sranja i kave... U petak poslije škole bila sam opet na kafi sa SK, bila je zajebancija, dečki su super... Diks je valjo neke fore a mi smo se trgali...baš je slatki dečko... Jučer sam zvisila ko zadnji kreten i bio mi je takav bed...
Napokon nakon 5 vikenda izađem van u Zgb-u i sredim se i obučem minjak, i krenem prema Sesvetama jer mi se išlo u San Antonio... Ja i frend dolazimo tam i ono PRIVATE PARTY... šef je brijem slavio rođendan... poslije se ja i Ivan vračali doma basom, on je prodavo neke šprehe i lomili smo se...
došli smo nazad u kvart i otišli do Nirvane...tam se zajebavali i tek mi onda veli da mu je stric vlasnik Nirvane...jebeno....poslije me pratio doma jer sam bila nadrkana i nije mi se dalo ostat... 
Sad me mama jebe da idemo u crkvu u pol 6 a tak mi se neda...Možda vjerujem da postoji neka viša sila poput Boga, al u crkvu ne vjerujem niti ju ne priznam... Al jbg, moram ić a poslije ću otić sa Stefi i Ivanom na kavu u Ariju....nismo već dugo bili ( od jučer )... 
P.S.- pozdrav svim mojim ljudima iz Daruvara i Bakra koji mi užasno fale...pusa 
